PITANJA I ODGOVORI

1. Da li se koncentracija nutrijenata u stajnjaku menja tokom godine?
Odgovor je generalno DA. To zavisi od brojnih faktora kao što su: vrsta obroka i način čuvanja životinja, starosti životinje i brojnih klimatskih uslova-mikro (u objektu) i makro (u spoljašnjoj sredini). Ako su obroci, rukovanje stajnjakom i njegov tretman dosledni tokom cele godine u područjima gde nema  ekstremno niskih temperatura onda dolazi do neznatnih promena u koncenteracijama nutrijenata u stajnjaku. S druge strane, varijacije u rukovanju i tretmanu stajnjaka, uključujući i promene u sadržaju vlage, ili drastične promene u uslovima sredine (temperatura) mogu imati signifikantan uticaj na koncentracije nutrijenata u stajnjaku.
Azot je nutrijent koji je najdinamičniji tako da su njegove promene i najizraženije.

—————————————————————————————————

2. Da li način ishrane životinja utiče na oticanje/ispiranje nutrijenata?
DA, važno je u ishrani koristiti obroke koji su izbalansirani sa aspekta nutrijenata. Kada obroci nisu izbalansirani, suvišni nutrijenti neće biti iskorišćeni. To je posebno važno kod proteina (sadrži azot) i fosfora. Nemoguće je ostvariti potpunu ravnotežu svih nutrijenata u obrocima, ali je važno približiti se što više zadovoljavanju potreba životinja u nutrijentima. Ako je obrok izbalansiran sa izuzetkom jednog nutrijenta koji nije uključen u obrok u dovoljnoj količini, onda će čitava proizvodnja te životinje biti ograničena na nivo “limitijarućeg nutrijenta,” a ostali nutrijenti mogu ostati neiskorišćeni. Na primer, ako se daje previše proteina u obroku, višak azota i/ili ostalih nutrijenata će biti izlučen. Fosfor je neophodan u obroku, ali ako se daje u preteranim količinama ili ako je neiskorišćen, može zagaditi okolinu i vodotokove. Fosfor se životinjama mora davati u obliku koji je najdostupniji u stočarstvu jer će višak ostati neiskorišćen, izgubljen. Istraživanja su pokazala da pravilna ishrana životinja azotom i fosforom može da rezultira u smanjenju nutrijenata u životnoj sredini.
Način ishrane životinja gde se ne vodi računa o iskorišćavanju nutrijenata može rezultirati u gubicima nutrijenata. Uobičajeno je za životinje da prosipaju hranu. Kod nekih vrsta taj gubitak može biti i do 20% obroka dok jedu. Ova neiskorišćena hrana je često mokra i prekrivena pljuvačkom, tako da će se pokvariti ako se ostavi, i životinje je neće više konzumirati. Hranilice bi trebalo da budu napravljene tako da smanjuju gubitak hrane. Treba ih redovno čistiti i uklanjati pokvarenu hranu.
Na nekim farmama uobičajena je praksa da se životinje hrane sa zemlje. Nema većeg izvora gubitaka od ishrane životinja sa zemlje. Iako je ovo možda prihvatljivo kod goveda ili ovaca na ispustu, ili čak konja, nije prihvatljivo hraniti životinje sa zemlje u blizini potoka. Čak iako je hrana dobro izbalansirana, hranjenje životinja u blizini potoka će rezultirati u oticanju nutrijenata u vodotok. Zbog toga se preporučuje obavezna udaljenost između potoka i/ili močvarnog zemljišta  i lokacija za hranjenje.
Produktivne, zdrave životinje hranjene izbalansiranim obrocima i dovoljnim snabdevanjem sveže vode neće biti samo najproduktivnije životinje, već će biti i najefikasniji korisnici nutrijenata iz obroka, i biće najprofitabilniji farmeru.

—————————————————————————————————  

3. Da li životinje na paši mogu da imaju pristup vodotokovima/potocima i močvarnom zemljištu?
Mogućnost pristupa životinja vodotokovima, potocima i močvarnom zemljištu, u velikoj meri povećava rizik od kontaminacije koja potiče od neiskorišćenih nutrijenata koje životinje izbacuju, kao i mogućnost degradacije obala vodotokova, kompaktnost zemljišta i gubitak vegetacije u ovim područjima.  Pristup izvorima sveže, hladne vode je od esencijalne važnosti za životinje na ispaši. Međutim, postojanje tog pristupa može povećati rizik od kontaminacije vode životinjskim otpadom i patogenima. Mora se naći ravnoteža između zaštite životne sredine i dobrobiti životinja.
Korišćenje tompon zona i ograđivanje bi trebalo uzeti u obzir kako bi se životinje držale udaljene od osetljivih izvora vode kako bi se sprečilo dopsevanje otpada u vodu, kao i degradacija obala vodotokova, zbijanje zemljišta i gubitak vegetacije u ovim područjima.

—————————————————————————————————

4. Da li možemo da koristimo stajnjak iz živinarskih objekata na pašnjake za konje?
Rasturanje svežeg stajnjaka na pašnjake na kojima pasu konji (ili neka druga vrsta stoke) nije praksa koja se preporučuje. Međutim, stajnjak koji potiče od bilo koje vrste životinja koji je pravilno kompostiran u trajanju od 30 dana (specifični uslovi sredine će promeniti ovu smernicu) se može rasturati na pašnjacima.  Toplota koja se stvara tokom kompostiranja ubija jaja i larve parazita i potencijalno štetne bakterije, kao što je Salmonella. Veoma je važno pravilno kompostiranje. Stajnjak koji potiče od živine se rutinski rastura po pašnjacima za konje jer oni nemaju zajedničke parazite. Najveći problem sa živinskim stajnjakom je seme korova koje se često nalazi u živinskom stajnjaku. Takođe, problem Salmonelle postoji kod nekompostiranog stajnjaka koji potiče i od živine i preživara. Dodatnu zabrinutost izazivaju atipične supstance koje postoje ako se smeće nenamerno bude uključeno u kompostirane proizvode.

—————————————————————————————————

5. Kako da revidiram svoj plan upravljanja nutrijentima ako sam primenio stajnjak na useve koji ne žanjem?
To zavisi od načina na koji je plan sastavljen sa aspekta ispunjavanja zakonskih zahteva. Važno je imati u vidu da upotreba stajnjaka treba da održava primenjene nutrijente u odnosu na nutrijente koji su potrebni usevima. Mnogi nutrijenti kao napr. fosfor i kalijum, će ostati u zemljištu za naredni usev. Azot bi mogao ostati u zemljištu za naredni usev, zavisno od padavina i tipa zemljišta.

—————————————————————————————————

6. Imam konje i ne rasturam stajnjak. Stajnjak stavljam na gomilu gde se razlaže. Jedan deo stajnjaka koristim za baštu, a ostatak uzimaju komšije. Da li je potrebno u ovakvoj situaciji uzeti stajnjak u obzir u planu upravljanja nutrijentima ?
DA, stajnjak se mora uzeti u obzir u planu. Moraćete da odredite količinu stajnjaka koja se deponuje na pašnjacima i količinu stajnjaka koji se sakuplja. Napravite primedbu u planu da se stajnjak u određenoj količini  koristi u bašti na farmi, kao i u bašti suseda. Trebalo bi da imate papir/obrazac gde će biti evidentirani svi oni koji uzimaju stajnjak od vas, ime, adresa, broj telefona i količina stajnjaka koju su uzeli.

—————————————————————————————————

7. Da li je dobra praksa uzimanje uzoraka zemljišta na poljima gde je skoro primenjivano organsko ili komercijalno đubrivo?
Uzimanje uzoraka nakon aplikacije stajnjaka ili đubriva, pogotovo u slučajevima zemljišta gde nema obrade ili pašnjacima, će uticati na veliku varijabilnost podataka analize zemljišta i obično se dobijaju "naduvani" podaci kao rezultat testa. Pravilo koje treba poštovati je pustiti da prođe 6 meseci pre uzimanja uzoraka.

—————————————————————————————————

8. Na kojoj dubini zemljišta se uzimaju uzorci?
Uzorci se uzimaju sa dubine od 20 cm. Kada šaljete uzorak u laboratoriju, na etiketi treba da stoji pored ostalih podataka i dubina uzimanja uzorka. Znači, uzorak zemlje je uzet sa dubine od 20 cm. Ako nemate podatke o dubini sa koje su uzeti uzorci, onda napišite "uzorak sa dubine zaorane površine".
Rezultati analize zemljišta će biti pogrešni ako, npr. laboratorija računa rezultat za pašnjačku površinu pod pretpostavkom da je uzorak sakupljen na dubini od 10 cm, a uzorak je u stvari uzet sa dubine od 20 cm. Jasna komunikacija sa laboraotrijom je imperativ.

—————————————————————————————————

9. Ko je odgovoran u situacijama kada farmer uzima uzorke zemljišta?
Naravno farmer. U krajnjem slučaju, farmer je odgovoran i za pravilnu implementaciju plana. Od njega zavisi da li ce postovati pravila propisana zakonom ili ne.
Naravno pre nego farmer pristupi uzimanju uzoraka zemlje treba da se obrati najbližoj savetodavnoj službi, za savet, kako bi sakupljeni uzorci bili reprezentativni odnosno bili odraz realnog stanja nutrijenata u zemljištu. Isto ovo važi i za uzorkovanje stajnjaka.

—————————————————————————————————

10. Da li su potrebne analize zemljišta za pašnjake u situacijama kada se ne primenjujemo đubrivo?
DA, neophodni su uzorci zemljišta. Jer nutrijenti se primenjuju i u obliki izlučevina od životinja. Nije potrebno praviti preporuku za pašnjak ako vlasnik nema nameru da primenjuje dodatne nutrijente.